Hepatitis C

Termin "hepatitis" se koristi za opis čestog oblika oštećenja jetre. Hepatitis jednostavno znači "inflamacija jetre" (nastavak "itis" znači inflamacija, a "hepa" znači jetra). Hepatitis može da bude uzrokovan velikim brojem faktora kao što su preterano konzumiranje alkohola, velike doze određenih lekova, otrovne pečurke i virusi.


Hepatitis C uzrokuje virus koji se sa jedne osobe na drugu prenosi putem krvi i telesnih tečnosti, kao što je deljenje igala za intravensku primenu droga ili za vreme trudnoće i porođaja. Hronični hepatitis C is je najčešća hronična bolest jetre i uzrok je 8,000 do 13,000 smrti svake godine. Većina transplantacija jetre obavljenih u Sjedjinjenim Američkim Državama obavlja se zato što je osoba obolela od hepatitisa C.

Ovde ćemo razmotriti simptome, uzroke i dugoročni tretman hepatitis C virusa (HCV). Hepatitis A i B se razmatraju posebno.

HEPATITIS C  - SIMPTOMI— Kada je osoba prvi put izložena virusu hepatitisa C i inficira se kaže se da ima "akutni hepatitis C". Većina pacijenata u ovom periodu nema simptome.

Infekcija postaje hronična kod 70 do 80 procenata inficiranih. Reč "hronična" ukazuje na dugu infekciju, često tokom celog života, osim ako se ne da treman koji će dovesti do izlečenja. Hronična infekcija hepatitisom C ima potencijal da dovede do oštećenja jetre koje može da bude blago ili teško. To je suprotno od drugih virusnih hepatitisa (kao što je hepatitis A), koji uzrokuju simptome u vreme infekcije, a zatim ti simptomi nestaju nakon što je virus izbačen iz organizma

Mnogi pacijenti sa hroničnim hepatitisom C nemaju simptome čak i kada postoji teško oštećenje jetre. Kod osoba koje razviju simptome to je najčešće zamor; drugi, ređi simptomi su mučnina, nedostatak apetita, bol u mišićima i zglobovima, slabost i gubitak težine. Uzrok tih simptoma nije jasan. Nepostojanje simptoma ne znači da je infekcija pod kontrolom.

KAKO SAM SE INFICIRAO HEPATITISOM C? — Hepatitis C virus se širi preko krvi. Zato, ako imate hepatitis C, treba da izbegavate aktivnosti koje mogu druge ljude da izlože Vašoj krvi. Primer je deljenje četkice za zube, makazica za nokte, brijača i igala.

Krv i krvni produkti — Hepatitis C se ranije najviše širio pomoću kontaminirane krvi transfuzijama sve do kasnih devedesetih godina prošlog veka, kada je razvijen test kojim donori krvi mogu efikasno da se testiraju na virus hepatitisa C. Zbog toga je danas mogućnost infekcije hepatitisom C nakon transfuzije vrlo mala, jedan u 1.9 miliona.

Prenos seksualnim putem — Hepatitis C virus može da se prenese seksom, iako je rizik daleko manji nego u slučaju drugih tipova virusa. Rizik prenosa u slučaju stabilnih monogamnih parova (tj, seksualnih partnera koji nemaju seksualni kontakt sa drugim osobama) se procenjuje na jedan u hiljadu godišnje. Zbog tako malog procenta većina stručnjaka ne smatra da je za sprečavanje prenosa hepatitisa C u slučaju monogamnih parova potrebna upotreba prezervativa.

Međutim, ako NEMATE stabilnog monogamnog partnera MORALI biste da koristite kondome. To je kako da Vas zaštiti od novih infekcija (kao što je HIV ili druge bolesti koje se prenose seksualnim putem), tako i da zaštiti Vašeg partnera od infekcije hepatitisom C.

Rizik od prenosa virusa je veća kod osoba koje su inficirane i hepatitisom C i HIV-om. Svim osobama koje imaju HIV preporučuje se upotreba kondoma.

Drugi načini prenosa — Nema dokaza da se virus hepatitisa C prenosi ljubljenjem, grljenjem, kijanjem, kašljanjem, običnim kontaktom, deljenjem hrane, vode, escajga i čaša, ili kontaktom koji ne podrazumeva kontakt sa krvlju.

Međutim, deljenje četkica za zube, brijača i drugih predmeta koji mogu da budu kontaminirani krvlju se NE preporučuje. To važi i za pomagala (kao što su slamčice) koja se koriste za inhalaciju kokaina i igle i špriceve kojima se unosi droga.

Prenos za vreme trudnoće — Rizik od prenosa hepatitisa C na Vaše dete za vreme trudnoće zavisi od količine virusa u krvotoku. Generalno, rizik je oko 5 do 6 procenata (oko 1 u 20), ali se povećava kod osoba inficiranih i HIV-om, kod kojih se rizik povećava do 12 procenata, ili 1 u 8. Žene sa hepatitisom C koje su u drugom stanju ili planiraju trudnoću treba da razgovaraju sa lekarom o rizicima.

HEPATITIS C - DIJAGNOZA

Testovi krvi — Hepatitis se dijagnostkuje testiranjem krvi. U većini slučajeva, testiranje krvi (na antitela na hepatitis C virus) se radi zato što postoji jedan ili više faktora rizika za infekciju kao što su:

  • Nedavna izloženost krvi inficirane HCV-om (npr. slučajni ubod iglom)
  • Osoba je HIV pozitivna
  • Prethodni ili trenutni partner ima HCV
  • Prethodna ili trenutna upotreba intravenskih droga
  • Prethodna ili trenutna upotreba hemodijalize za tretman otkazivanja bubrega
  • Primali ste doniranu krv ili organe pre juna 1992. godine, ili faktore zgrušavanja krvi pre 1987. godine.

Ređe, testiranje se radi zato što osoba pokazuje simptome infekcije hepatitisom C kao što su gubitak apetita, mučnina, simptomi nalik gripu, ili bol ispod rebara sa desne strane (gde se nalazi jetra).

Ako je test pozitivan na virus hepatitisa C radi se dalje testiranje kako bi se potvrdilo da je virus prisutan. Rezultati tih testova se koriste za planiranje tretmana:

  • Hepatitis C virus (HCV) RNA je mera količine virusa koji cirkuliše u krvi. HCV RNA može da se detektuje u krvi danima i nedeljama nakon izlaganja virusu.
  • Testiranje genotipa virusa hepatitisa C kako bi se utvrdio specifični tip HCV-a; većina osoba u Sjedinjenim Američkim Državama ima tip I.

Biopsija jetre — Biopsija jetre nije potrebna kako bi se postavila dijagnoza hepatitisa C. Međutim, biopsija jetre se često izvodi ako se razmatra tretman hepatitisa C. Rezultat biopsije može da pomogne u određivanju stadijuma bolesti i dugoročne prognoze.

Biopsija jetre se izvodi hirurškom procedurom i obuhvata uzimanje malog uzorka tkiva jetre i posmatranje istog pod mikroskopom. Procedura je detaljno opisana u drugoj brošuri.

HEPATITIS C  - KOMPLIKACIJE — Virus hepatitisa C uzrokuje različito oštećenje jetre, iako ona do određenog stepena može da se obnovi. To oštećenje nastaje tokom više godina.

Kod nekih osoba, ožiljno tkivo (fibroza) se akumulira u jetri, što može da postane suviše rašireno i uzrokuje cirozu, kada je jetra teško oštećena. Osobe sa cirozom jetre imaju rizik od ozbiljnih komplikacija jer jetra sa ožiljcima teže funkcioniše.

Komplikacija ciroze jetre koje se svi najviše boje je kancer jetre (hepatocelularni karcinom). Oko 2 procenata osoba sa cirozom (1 u 50) razvije hepatocelularni kancer svake godine. Ali većina pacijenata sa cirozom kao posledinom hepatitisa C neće razviti hepatocelularni kancer.

Faktori rizika za komplikacije — Istražitelji su ispitivali velike grupe ljudi sa hepatitisom C kako bi otkrili šta se dešava tokom vremena. Samo oko 20 procenata (ili jedan od pet) će razviti cirozu tokom 20 godina nakon sticanja infekcije. Većina će iskusiti neki stepen inflamacije jetre, ali bez značajnijeg oštećenja.

Istražitelji su pokušali da ifentifikuju faktore koji povećavaju rizik od nastanka ciroze po infekciji hepatitisom C. Najčešći su:

Konzumiranje alkohola — Osobe sa hepatitisom C koje piju alkohol imaju daleko veći rizik od ciroze. Količina alkohola koja je bezbedna za konzumiranje nije dobro određena kod osoba sa hepatitisom C. Čak i male količine (pijenje u društvu) su bile povezane sa povećanim rizikom od ciroze kod osoba sa hepatitisom C. Dok nije poznato više preporučujemo potpuno izbegavanje alkohola.

Obimnost oštećenja jetre — Povećana inflamacija jetre pojavu ožiljaka čini verovatnijom. Postoje mnoga sredstva za utvrđivanje količine oštećenja uzrokovane hepatitisom C, uključujući testove krvi, pregled jetre ultrazvukom i biopsiju jetre. Biopsija jetre je "zlatni standard", iako se ne preporučuje svakom.

HEPATITIS C – TRETMANSKE OPCIJE — Cilj tretmana hepatitisa C je sprečavanje pogoršanja bolesti. Kao što je već rečeno, kod oko 20 procenata pacijenata će se dijagnostikovati ciroza 20 godina nakon što su inficirani. Zato osobe koje dobiju hepatitis C dok su mlade imaju veći rizik od ciroze i komplikacija tokom života. Na žalost, nije uvek moguće odrediti ko će razviti progresivni oblik bolesti.

Pegilovan interferon i ribavarin — Najčešći tretman hepatitisa C je kombinacija dva leka, pegilovanog interferona i ribavarina. Tretman se uzima u obliku pilula. Preporučeno trajanje tretmana sa ovom kombinacijom je 48 nedelja za genotip 1 i obično 24 nedelje za tipove 2 i 3.

Za vreme terapije se prati nivo virusa u krvi (viralno opterećenje), sa ciljem kompletne eliminacije virusa. Terapija može da se prekine pre gore navedenog perioda ako nije uspešna, ili ako se primete nuspojave koje pacijent ne može da toleriše.

Nuspojave se javljaju kod gotovo 80 procenata pacijenata kojima se daju pegilovan interferon i ribavarin. Najčešće nuspojave su simptomi nalik gripu, niski nivoi crvenih i belih krvnih zrnaca i zamor. Postoje tretmani kojima se ove nuspojave svode na minimum.

Da li treba da se podvrgnem tretmanu? — Odluka o podvrgavanju tretmanu hroničnog hepatitisa C se donosi na osnovu velikog broja faktora, od kojih ćemo neke razmotriti dalje u tekstu. Tretman hepatitisa C se ne preporučuje svakome; Vi i Vaš lekar treba pažljivo da razgovarate o potencijalnim rizicima i koristima tretmana pre odlučivanja.

  • Tretman interferonom se ne preporučuje osobama čija depresija nije dobro kontrolisana jer ova grupa pacijenata ima rizik od samoubistva za vreme tretmana. Interferon može da se koristi od strane pacijenata sa dobro kontrolisanom depresijom.
  • Ribavarin se ne preporučuje ženama koje su u drugom stanju, koje planiraju trudnoću ili ne mogu da koriste odgovarajuću zaštitu od trudnoće.
  • Osobe sa autoimunim poremećajima (npr. lupusom, reumatoidnim artritisom) pogu da imaju povećan rizik od komplikacija povezanih sa tretmanom povezan sa interferonom.
  • Osobe sa normalnim testovima funkcije jetre (ALT) koje se inficiraju hepatitisom C pre nego što napune 35 godine, koje su ženskog pola, ne piju alkohol i nemaju fibrozu ili je minimalna, mogu da razvijaju fibrozu jetre vrlo sporo. Kod tih osoba je razumno odložiti tretman dok fibroza ne napreduje, testovi funkcije jetre ne postanu abnormalni, ili klinička ispitivanja ne pokažu da će raniji tretman biti koristan.

Lek — Šansa izlečenja hepatitisa C delimično zavisi od tipa virusa hepatitisa C (tj. the genotipa). Generalno, šanse su 40 do 50 procenata za genotip 1 i 80 procenata ili više za genotipe 2 i 3.

Kako bi se utvrdilo da li je infekcija izlečena morate da sačekate šest meseci nakon završetka terapije jer virus može ponovo da se pojavi nakon njenog prestanka. Ponovna pojava virusa se dešava kod 25 do 30 procenata pacijenata. Izlečenje se definiše kao odsustvo virusa više od od šest meseci nakon terapije. Kontrolne studije tih pacijenata nisu pokazale tragove virusa u krvi ili jetri ni nakon 10 godina.

Tretman osoba koje ne odgovaraju na terapiju ili ponovne pojave virusa — Postoji više opcija za osobe koje ne odgovore na terapiju ili čija se infekcija vrati nakon prve ture tretmana. Najbolja opcija zavisi od lekova i doza koji su prvobitno korišćeni, koliko je dobro tolerisan prethodni tretman, trenutne funkcije jetre i drugih faktora.

Opcije mogu da budu posmatranje i čekanje, ponovni tretman drugom terapijom, ili uključivanje u kliničko ispitivanje. O tim pitanjima treba razgovarati sa lekarom specijalizovanim za bolesti jetre (hepatologom), ili lekarom specijalistom za infektivne bolesti.

DUGOROČAN TRETMAN HEPATITISA C

Testovi — Osobe sa hepatitisom C koje imaju cirozu jetre treba redovno da se kontrolišu na hepatocelularni karcinom, što obično podrazumeva ultrazvučni pregled jertre i test krvi (nivo alfa fetoproteina) svake ili svake druge godine.

Pored toga, procedura poznata kao gastrointestinalna endoskopija može da se obavi kako bi se procenile vene u jednjaku (proširene vene u jednjaku). Proširene vene se javljaju kod 50 procenata osoba sa cirozom. Endoskopija gornjeg dela digestivnog sistema koristi tanak, fleksibilni fibroskopski instrument u ispitivanju jednjaka i želuca.

Dijeta — Nema dijete koja bi specifično ublažila simptome hepatitisa C. Najbolji savet je zdrava, normalna, izbalansirana dijeta. Mogu da se uzimaju vitamini sa gvožđem. Bezedno je piti kafu; čak neke studije sugerišu da je kafa dobra za jetru. Ispijanje alkohola se nikako ne preporučuje kako bi se jetra zaštitila od dodatnog oštećivanja.

Vakcine — Svako inficiran hepatitisom C treba da se vakciniše protiv hepatitisa A i B, osim ako nije već imun. Pneumokokna vakcina se preporučuje svakih pet godina. Vakcina protiv influence (grupa) treba da se da rano, naročito u jesen. Rutinske vakcinacije se takođe preporučuju, protiv difterije i tetanusnu buster imunizaciju na svakih deset godina.

Fizička aktivnost — Fizička aktivnost je dobra za sveukupno zdravlje i ohrabruje se, ali nema uticaja na hepatitis C.

Lekovi koji se izdaju na recept i koji se dobijaju bez njega — Jetra razgrađuje mnoge lekove. Zato je uvek najbolje proveriti sa lekarom ili farmaceutom pre nego što počnete da uzimate novi lek. Većina lekova je bezbedna za osobe sa hepatitisom C osim ako jetra nema ožiljke.

Značajan izuzetak je acetominofen (Tylenol®); maksimalna preporučena doza nije veća od 2000 miligrama, ili 2 grama na 24 sata, ili 500 mg svakih 6 sati (četiri puta dnevno).

Svakodnevna upotreba marihuane je povezana sa pogoršanjem bolesti jetre i ne preporučuje se , naročito u slučaju osoba sa hepatitisom C.

Biljni proizvodi — Za mnoge biljne proizvode se tvrdi da "leče" ili poboljšavaju hepatitis C; nijedna od tih tvrdnji nije dokazana. Pored toga, neki biljni preparati mogu ozbiljno da oštete jetru.

Podrška — Podelite brige sa drugim pacijentima sa istom dijagnozom; to može da Vam ponogne da živite sa hepatitisom C.

Ako ste nedavno otkrili da neko do koga Vam je stalo ima hepatitis C, zapamtite da ima dosta razloga da budete optimistični:

  • Hepatitis C napreduje sporo i većina inficiranih osoba nikada neće postati bolesna.
  • Niste sami; oko 2.7 miliona ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama ima hepatitis C. postoji tretman i naučnici stalno rade na razvoju novih, boljih terapija.

KLINIČKA ISPITIVANJA — Iako terapija interferonom i ribavarinom leči 50 procenata pacijenata sa hepatitisom C (do 80 procenata sa genotipovima 2 i 3), mnogi se ne izleče. Zato se tretmani za hepatitis C konstantno razvijaju. Kliničko ispitivanje je pažljivo kontrolisan način ispitivanja efikasnosti novih kombinacija poznatih terapija.

 

Kontaktirajte nas direktno i zakažite pregled

Sva polja su obavezna!

Pomozite nam da postanemo još bolji!
Da li ste pronašli željenu informaciju na ovoj stranici? Da Ne
Da li je sadržaj na ovoj stranici lak za razumevanje? Da Ne
Da li je sadržaj kompletan i sa dovoljno detalja? Da Ne