
Kad zahvati unutrašnje organe, lupus mora agresivno da se leči
AUTOIMUNA bolest, koja može da bude blaga ili životno ugrožavajuća, prepoznaje se najčešće po crvenilu u obliku leptira koje se pojavljuje na licu. Ukoliko zahvati unutrašnje organe - bubrege, srce, pluća ili mozak, neophodno je "agresivno" lečenje, a potom održavanje "mirne faze" bolesti različitim terapijama.

Uzrok ove nepredvidive bolesti koja je devet puta češća kod žena, još nije utvrđen. Pretpostavlja se da su genetika, hormoni, sunčeva svetlost, stres, infekcije i lekovi neki od glavnih "okidača". Još nije razjašnjeno ni da li su antitela uzrok oboljenja, ili "samo" fenomen koji se kod pacijenata pojavljuje tokom bolesti.
- Na lupus se može posumnjati kada postoji povišena telesna temperatura, kožne promene, bolovi i oticanje zglobova, opšta slabost, niski leukociti, eritrociti ili trombociti - kaže u razgovoru za "Novosti" profesor dr. sc Branislava Glišić, internista-reumatolog Vojnomedicinske akademije u Beogradu. - Ipak, ne postoje tipični simptomi i klinička slika, jer se ona razlikuje u zavisnosti od toga koji organ je zahvaćen bolešću.
* Šta karakteriše blaži, a šta teži oblik lupusa?
- Kožni lupus nije životno ugrožavajući i, ako se ne nađe nijedan parametar da je bolest sistemska, pacijent se leči kod dermatologa. Sistemski eritemski lupus, s druge strane, može da napadne sve organe i tkiva u organizmu. Njime se najčešće bave reumatolozi, ali pacijenti bivaju upućeni i kod lekara drugih specijalnosti, alergologa, hematologa, pulmologa, nefrologa i neurologa, u zavisnosti od toga koji organ je ugrožen.
* Može li se predvideti koji organ će biti "napadnut"?
- Postoje pretpostavke da se na osnovu genetske predispozicije i seroloških obeležja može predvideti koji pacijent će imati težu formu bolesti. Procene su da oko 30 odsto obolelih od lupusa ima težu formu bolesti, kojom su zahvaćeni organi. Ne postoji lek koji može da se daje kao prevencija, već se bolest leči prema tome kako se u tom trenutku ispoljava.
* Zbog čega je sunce posebno opasno za obolele?
- Bolest se pogoršava nakon svakog sunčanja, pa može da dođe do ozbiljnih sistemskih problema. Ultravioletno zračenje oštećuje ćelije kože, nakon čega se oslobađaju antigeni, na koje se stvaraju antitela. Pacijenti koji imaju određenu vrstu antitela, skloni su fotosenzitivnosti i obavezno treba da se klone sunca i koriste zaštitne kreme.
Kažu da je kod lupusa najteže dijagnostikovati bolest. Zbog čega je tako?
- Dijagnostika je teška, jer često nisu svi simtomi i znaci lupusa prisutni istovremeno. Pojavljuju se jedan po jedan, kroz određeni vremenski period. Važno je "sklopiti mozaik", jer ukoliko anamneza pokaže da je pacijent imao upalu plućne maramice ili artritis, a istovremeno i kožne promene u vidu crvenila, može da se posumnja na lupus. Dešavalo se da pacijenti budu hitno dovezeni u lupusnoj krizi i životno ugroženi, ali to je retkost.
TERAPIJA BEZBEDNA I ZA TRUDNICE * Kako lupus kod žena utiče na trudnoću? - Kod žena sa lupusom koji nije dijagnostikovan često dolazi do spontanog pobačaja i različitih poremećaja trudnoće. Ako su imale spontani ili neuspešnu vantelesnu oplodnju, žene treba da provere da li je, možda, u pitanju lupus. Ukoliko se to potvrdi, sve se može regulisati adekvatnom, planskom terapijom. Lupus se može lečiti u trudnoći, postoje mnogi lekovi koji su bezbedni za trudnice i nema razloga da se odriču roditeljstva.
* Da li se terapija razlikuje u zavisnosti od organa koji je oboleo ili postoji univerzalni lek za lupus?
- Sistemski lupus je čitav spektar kombinacija i manifestacija. Zbog toga je terapija uvek individualno prilagođena. Ako su zahvaćeni koštano-zglobni sistemi, koristimo različite doze glukokortikoida i antimalarika. Teže forme se leče glutikokiroidima ineglukortikoidnim imunosupresivima. Najčešće se primenjuju "pulsne" doze endoksana. Mnoge savremene terapije još nisu registrovane u Srbiji. Imali smo priliku za primenu biološke terapije, ali samo kroz klinička ispitivanja, dok se još čeka sa širom upotrebom.
* Šta podrazumeva "mirna faza" bolesti?
- Prva faza lečenja podrazumeva visoke doze lekova koji zaustavljaju bolest, dok je druga faza održavanje remisije uz lekove. Kada je pacijent u mirnoj fazi bolesti, znači da se oseća dobro, ali je zavisan od terapije. Remisija se najčešće održava malom dozom leka, koji drži autoimuni poremećaj pod kontrolom. Ako se dovoljno dugo ne pojavljuju nikakvi znaci bolesti, terapija se može prekinuti, zatim ponovo uvesti kada bude bilo potrebe.
* Koliko često su neophodne kontrole?
- Na svakih od tri do šest meseci, u zavisnosti od toga koliko je teška faza bolesti. Obavezno se prati krvna slika, stanje bubrega i jetre. Dešava se da pacijent ne oseća nikakve tegobe, a da je lupus uznapredovao, zbog čega kontrole nikako ne treba preskakati.